Europska politika umjetne inteligencije danas podsjeća na rane dane pandemije bolesti COVID-19. Linije trenda pokazuju da se brzo krećemo duž eksponencijalne krivulje, a objavom Anthropicova modela Claude Mythos Previewja europski čelnici to polako počinju shvaćati. Umjetna inteligencija već piše većinu softvera u vodećim laboratorijima za umjetnu inteligenciju, počinje voditi vlastita istraživanja i redefinira kibernetičku sigurnost. Uskoro će poremetiti tržišta rada, ratovanje i globalnu ravnotežu moći. Posljednji put kada je neka tehnologija promijenila život toliko temeljito kao što će to uskoro učiniti umjetna inteligencija, nazvali smo to Industrijskom revolucijom.
Veći dio Europe još nije shvatio brzinu i razmjere promjene koja dolazi, a oni koji jesu o tome ne govore dovoljno glasno. Udobnije je nadati se da će umjetna inteligencija nekako proći, da se njezini rizici neće ostvariti ili da će snalažljivost zamijeniti teške kompromise potrebne da bismo ostali relevantni u svijetu koji se brzo mijenja. Ali ovo nije trenutak za uobičajenu politiku.
Europe 2031 pokušaj je da se objasni ono što Silicijska dolina vidi, a Europa ne vidi. No to je i pokušaj da se kontinent potakne na djelovanje kako bismo zadržali pravo glasa o vlastitoj budućnosti.
Naša priča počinje u siječnju 2025., javnim objavljivanjem DeepSeekova modela R1, i traje do ožujka 2031. – trenutka u kojem je Europa gotovo potpuno izgubila sposobnost da sama određuje svoj put. Završava epilogom smještenim u 2034., koji se osvrće na odluke koje su dovele do europskog klizanja u irelevantnost i na alternative koje su još uvijek dostupne danas, u lipnju 2026.
Priča koju iznosimo nije zamišljena kao predviđanje. No nastojali smo je učiniti interno dosljednom, tehnički utemeljenom i povezanom s dinamikama koje su danas vidljive. Točni datumi i događaji nisu poanta; važno je da je vrsta budućnosti koju opisujemo dovoljno vjerojatna da je treba shvatiti vrlo ozbiljno.
Jedno je čitati o mogućem utjecaju umjetne inteligencije na apstraktnoj razini, a sasvim drugo osjetiti ga na vlastitoj koži. Zato smo Europe 2031 napisali kao priču nalik noveli, ispričanu očima dvoje izmišljenih likova. Ipak, događaje koje oni proživljavaju nastojali smo učiniti što realističnijima i ne želimo se skrivati od kritike iza vela fikcije. Gotovo sigurno smo u nečemu pogriješili i iskreno pozdravljamo sadržajne povratne informacije. Ako priča potakne širu i hitniju raspravu o transformativnoj umjetnoj inteligenciji i ulozi Europe u toj tranziciji, uspjet ćemo ostvariti velik dio onoga što smo namjeravali.
Europe 2031 napisala je mala skupina istraživača umjetne inteligencije, stručnjaka iz think tankova i investitora koji su svoje karijere proveli na sjecištu najnaprednije umjetne inteligencije i europske politike. Među nama ima onih koji su savjetovali političke čelnike, pomagali oblikovati europsko zakonodavstvo o umjetnoj inteligenciji, bili suautori nacionalnih strategija za umjetnu inteligenciju Njemačke i Nizozemske, razvijali modele najnaprednije umjetne inteligencije, ulagali u vodeće europske AI tvrtke te sudjelovali u užem autorskom timu izvješća International AI Safety Report.
Svi su suradnici sudjelovali u osobnom svojstvu, a izneseni stavovi ne odražavaju nužno stavove njihovih sadašnjih ili bivših poslodavaca ni organizacija s kojima su povezani.
Željeli bismo zahvaliti nizu ljudi bez kojih Europe 2031 ne bi zaživio. To ne znači nužno da se svi oni slažu s događajima i preporukama koje opisujemo, a za eventualne pogreške odgovorni smo isključivo mi.
Prije svega, Tomu Chiversu, čije je pisanje suhoparan scenarij pretvorilo u zanimljivu priču koju je užitak čitati, a koji je ujedno snimio i njezinu audioversiju.
Kao drugo, Danielu Kokotajlu, Thomasu Larsenu i ostatku tima projekta AI Futures Project. AI 2027 bio je veliko nadahnuće za naš tekst i nadamo se da smo opravdali format koji je uveo (Europe 2031 ni na koji način nije povezan s projektom AI 2027).
Kao treće, Antonu Leichtu, čiji je strateški doprinos snažno oblikovao završnu radnju.
Kao četvrto, Chloé Touzet i Bálintu Patakiju, čije su političko i institucionalno znanje scenarij učinili znatno uvjerljivijim.
Kao peto, Katy Sexton, čija je podrška u komunikacijama i medijskom dosegu bila presudna da Europe 2031 dopre do publike kojoj smo se nadali.
Kao šesto, prevoditeljice i prevoditelji koji su Europe 2031 donijeli čitateljima na njihovim jezicima: Erika Tom (hrvatski), Jonas Argelo (nizozemski), Tatu Ahponen (finski), Sakshi Chaubey (hindski), Subin Kim (korejski) i Bart Kubiak (poljski).
Dodatno bismo željeli zahvaliti sljedećim osobama na pomoći i povratnim informacijama:
Ben Harack, Daniel Privitera, Harry Law, Henry Papadatos, Jaime Sevilla, Jan-Willem van Putten, Oscar Delaney, Philip Trippenbach, Pieter Garicano, Sander Volten, Charles Martinet, Tim Rocktäschel i Hélène Landemore.
Ovu smo priču napisali zato što nam je duboko stalo do Europe i zato što vjerujemo da je snažna Europa važna za bolji svijet. Ne zanimaju nas ni pompa ni cinizam. Mnogi pametni i dobro upućeni ljudi u Silicijskoj dolini već su otpisali kontinent, uvjereni da je njegov pad zadan i nepovratan. Neki nas kolege u SAD-u pitaju zašto se ne preselimo u Kaliforniju dok još možemo. Odbijamo prihvatiti takvu sudbinu. Premda su njihovi argumenti uvjerljivi, mislimo da prebrzo zanemaruju europske prednosti. Vjerujemo da Europa još uvijek može usmjeravati ovu tehnologiju, umjesto da ona usmjerava Europu — ali samo ako za to pronađe volju. Nadamo se da će ovaj scenarij pomoći da se ta volja probudi.
Najjasniji signali o tome što slijedi u području umjetne inteligencije dolaze iz guste mreže elita Silicijske doline — krugova prema kojima Europljani često osjećaju odbojnost i zato ih odlučuju ignorirati. U San Franciscu živi i radi mnogo pametnih, dobronamjernih stručnjaka za umjetnu inteligenciju. No ondje su i pojedini izvršni direktori tehnoloških giganata koji su poduzimali moralno odbojne poteze, ranije iznosili činjenično netočne tvrdnje i danas obilato profitiraju od procvata umjetne inteligencije. Ipak, ništa od toga ne znači da griješe kad je riječ o umjetnoj inteligenciji — štoviše, njihove su se prognoze pokazale znatno točnijima od prognoza europskih skeptika prema umjetnoj inteligenciji. Smatramo da je presudno i dalje slušati one koji su najbliže samoj tehnologiji, unatoč njihovim sukobljenim interesima. Njihove tvrdnje treba pomno preispitivati, ali ih ne bismo smjeli unaprijed odbacivati. To što tvrtke za umjetnu inteligenciju kažu da je sunčano ne znači da je vani mrak.
Svjesni smo da se naš scenarij gotovo isključivo usredotočuje na europski suverenitet te da tek usput dotiče mnoge druge aspekte tranzicije u području umjetne inteligencije — od kojih su neki vjerojatno i hitniji. To je bilo namjerno. Vjerujemo da Europa mora očuvati sposobnost samostalnog djelovanja i poluge utjecaja ako želi išta poduzeti, uključujući i ublažavanje rizika umjetne inteligencije.
U ovaj smo se projekt upustili i zato što vjerujemo da će osnaženija Europa, u današnjim okolnostima, pridonijeti sigurnijoj i boljoj tranziciji u području umjetne inteligencije. Europa ima snažan kontinuitet u obrani temeljnih prava i vrijednosti, pa tako i u području umjetne inteligencije. Snažno podupiremo Kodeks prakse za umjetnu inteligenciju opće namjene iz Akta o umjetnoj inteligenciji, kao i stručni proces Europske unije koji je do njega doveo. Vjerujemo da snažna Europa može djelovati kao odgovornija i konstruktivnija protuteža velikim silama, dok slaba Europa to ne može.
I ranije smo otvoreno govorili o sigurnosnim rizicima i sigurnom razvoju umjetne inteligencije. Kako ne bi bilo zabune, želimo biti posve jasni: vjerujemo da postoji ozbiljna mogućnost da razvoj napredne umjetne inteligencije krene po zlu, bilo zbog kibernetičke ili biološke zlouporabe, ekstremne koncentracije moći ili neuspjeha da se AI sustavi usklade s ljudskim vrijednostima. U najgorim slučajevima to bi moglo dovesti do izumiranja čovječanstva ili njegova trajnog obezvlašćivanja.
O tim se rizicima naširoko raspravlja, uključujući i u autoritativnim publikacijama poput izvješća International AI Safety Report. Naša priča nipošto nije pokušaj da te rizike umanjimo ili odbacimo. Naprotiv, želimo osnažiti Europu kako bi, između ostaloga, mogla ublažavati te rizike s pozicije snage.
Većinu rada na ovom scenariju ljudi su obavili u slobodno vrijeme. Zaklada Arq Foundation — u kojoj rade suautori Daan Juijn i Alex Petropoulos — osigurala je ograničena sredstva za stvari poput internetske stranice i profesionalnog prijevoda. Nismo primili nikakva sredstva iz industrije umjetne inteligencije i ne vodi nas profitni interes. Autorska skupina namjerno okuplja ljude iz think tankova, akademske zajednice, tehničkog istraživanja i investicijskog svijeta kako bi spojila širok raspon perspektiva.
Obnova europske sposobnosti samostalnog djelovanja bit će herkulovski pothvat. Iako mnogi na tome već predano rade, potrebno je mnogo više glasova: od misaonih lidera i graditelja zajednice, preko osmišljavanja istraživačkih smjerova i postavljanja prioriteta, do političkih operativaca na terenu i financijera koji mogu ubrzati sve navedeno. Da bismo pokrenuli ovo područje, trebaju nam talent, kapital i ideje. Ako imate jedno od toga, ali vam nedostaju ostali elementi, javite nam se na [email protected] i pokušat ćemo vas povezati sa suradnicima i filantropskim financijerima zainteresiranima za ovo područje. S nekolicinom njih već smo u kontaktu.
Ako ste uočili nešto što nam je promaknulo, želite razgovarati s nekim od autora ili imate pitanje na koje gore niste dobili odgovor, pošaljite nam poruku u obrascu u nastavku ili na [email protected]. [email protected].